^^^
Moguće da ima svilenih, ali ja se tu ne prepoznajem
Evo ja vozim već 9 godina ovaj bicikl, možda se i naviknem... Na sedlo se navikavam pet godina. Ruke, leđa, kolena onako, sve to može da se vozi ništa me ne ubija toliko da onemogućuje vožnju ali za velike distance nije to to kad se stalno nameštaš i ne možeš da se namestiš. Po meni dizajn uspravnog bicikla je za duge pruge užasan, položaj na njemu je katastrofa. Drugo je da sam recimo u BG, izbor pravaca za vožnju je ogroman i možeš da praviš vožnjice od samo 30-50km koje će biti zanimljive, raznovrsne i dinamične, sit se navozaš nauživaš i rekreiraš a ne preopteretiš ništa. Ja da bih izašao iz monotonije i video nešto drugo za promenu treba da pređem bar 200km.
Što se tiče konkretno ove sezone, do marta sam vozio i trčao sporadično koliko su mi virusi, streptokoke, vremenske prilike i moja bedna oprema dozvolili.
Mart vozim svaki drugi dan dva sata. Dane kada ne vozim trčim lagani kardio 5 km 30-35 minuta. Tako planiram i april. Ne bude li napretka bataljujem bicikl dok ne nabavim rekumbent, onda ću da letim umesto da se grbim.
Inače ona dva sata prosek mi je uporno 23 i nikako da poraste i još se vratim umoran. Znači nebitno kad i na koju stranu kreneš, vetar sabija. Neretko vozim prenos 38/20, zaboravio sam šta je velika šajbna. I još hladno nikad da se ovremeni, željan sam sunca, a deonica uvek ista, nema tu uživanja nikakvog. Onda kako da mi sve ne smeta... kad mi krcka korman, škripi pedala i neudobno mi je već na toj smešnoj kilometraži.
E da, i onda kad pročitam da neki idu Vršac - Decebalova statua 300 km u ovo doba godine i to kakav tempo, to me ubije u pojam.
Ja ne znam šta treba da radiš da sada već budeš u dobroj formi. Jedino da ne silazim celu zimu s trenažera.