3. Dan 18 2. 2015
Bicikliranje s lezanjem 20h: Kolasin - Matesevo - Verusa - Lijeva Rijeka - Bioca - Podgorica - Virpazar - Petrovac - Sutomore - Bar
https://maps.google....,11,12&t=h&z=10
Nakon 5h spavanja, obilan dorucak s 2 tunjevine, maslinama, paradajzom, crnim i bijelim lukom, kefirom, integralnim hljebom i slatkisima.
Nov i savrsen recept: usitniti glavicu crnog luka i 3-5 cesnjeva bijelog luka pa pomjesati u jednu zdjelu, a onda dodati 2 tunjevine i sve zajedno umjesati i tako jesti sa izuzetnim ukusom, uz sve ostale navedene priloge, pa na kraju slatkise.
U Kolasinu kupujem dodatne namirnice i pice, pa na gradskom trgu i suncu snimam i slikavam mocnog Vranca, onda krecemo oko 9h:
Na 6 km od Kolasina ili na 4 km od Mateseva nalazi se odlican etno restoran Tara, sa prelijepim enterijerom i srdacnom uslugom:
Matesevo skretanje za Lijevu Rijeku i Podgoricu (ili za Tresnjevik, Andrijevicu i Berane)
Raj na zemlji, sve sto sam zamolio Boga Tvorca pruzio mi je duplo vise nego sto sam ocekivao:
Lezanje i suncanje na praznom putu, oko pola sata:
Verusa turisticki zimsko-ljetnji centar, omiljeno izletiste primoraca i podgoricana, odavde se ide za Rikavacko jezero i Kucke Komove:
(ovdje sam ujedno ispio 2 kafe, pa nastavio rajskim putem)
Bozanstvene panorame planina sa mnostvom klisura, stijena i vodopada, na putu satkanom od serpentina:
Klisure i vodopadi ispod i pored puta, kao posebni ukrasi Bozjeg remek-djela prirode:
Lijeva Rijeka, stara postojbina najveceg srpskog plemena Vasojevici (kome i sam pripadam) gdje je nakon okupacije Kosova od strane turskih osvajaca, nas rodonacelnik Vaso od loze Nemanjica, dosao kao plemic i ozenio cerku jednog od mjestana, gdje su bila samo 2 domacinstva, a onda orodio 3 sina, pa oni jos po 3 i tako se vjekovima mnozili od Vasa svi Vasojevici da bi ubrzo postali brojcano, po sili i uticaju najvece srpsko pleme, od koga su i najvece srpske vojvode i junaci, Karadjordje Petrovic, Miljan Vukov Vesovic, Petar Bojovic, pa sve do poslednjeg suverenog predsjednika Slobodana Milosevica, ciji je otac bio svestenik u ovom mjestu, a zanimljivo je da su u Lijevoj Rijeci i danas ostala samo 2 domacinstva od starih mjestana, dok su sva ostala gazdinstva od mnogobrojnih potomaka Vasa tj. plemena Vasojevica, za koje se pretpostavlja da nas ukupno ima vise od milion i znamo svoje porijeklo po imenu i prezimenu svih predaka unazad 500 god. sve do rodonacelnika Vasa, jer takva je Bozja volja.
Pogled na planine iznad puta i pod Komovima, blizu prevoja nakon kojeg sledi spust ka Biocu i Podgorici:
Nakon prevoja otvara se panorama na pravac za Podgoricu i u daljini planine iznad mora:
Zeljeznicki most iznad Male Rijeke na pruzi Beograd - Bar:
Bozanstveno lijep kanjon Male Rijeke uz koji sledi spust do kanjona Morace:
Kanjon Morace
Moracki restoran i odlicna duza s mlijekom u zalasku sunca:
Nakon kafe sledi voznja u sutonu kroz Podgoricu i Golubovce ka Skadarskom jezeru i tunelu Sozine:
Pred tunel Sozine cekanje pola sata da naidje neki tamic da bih se prebacio s druge strane s bajsom, jer je zabranjen prolaz biciklistima i pjesacima, ali u 21h su male sanse da nesto takvo naidje, i uz jak, hladan vjetar se brzo ohladih i poces tresti, pa odlucih da nastavim put Petrovackim stranama, i umjesto da prodjem tunel za 15 min. nastavljam voznju po jakom usponu i hladnom vjetru jos 2,5h po mrklome mraku do prevoja, a onda i spust po olujnom vjetru do Petrovca:
Od Petrovca nastavljam po nezapamcenom ceonom vjetru kroz Buljarice i potom jakim usponom prema Sutomoru, po mrklom mraku i uraganskom vjetru, da bih pri kraju uspona s desne strane naisao na manje prosirenje u zavjetrini i tu lezao te se sladio slatkisima oko pola sata, a onda osvjezen nastavio do vrha i spust po razigranom vjetru do signalizacije za tunel Sozina sa druge strane pred ulazak u Sutomore, gdje pogledah na sat i zakljucis sa glasnim smijanjem da sam umjesto 15min. tunelom vozio najtezim putem cjelih 5 sati.
Sutomore i lagana voznja uz obalu mora u 3h ujutru, gdje se i Vranac slikavao pa skvasio na pjeni od mora:
A onda i lagana voznja duz obale Bara sa ranim doruckom uz more, sve do 5h ujutru, pa na pocinak:
I tako zavrsise ovih 20 sati neponovljivog Bozanskog putovanja u samo jednom danu...
...u Tvoju slavu i na moje zadovoljstvo,
Hvala Ti Boze !