2. Dan 17 2. 2015
Bicikliranje s pjesacenjem 12h: Berane 703 mnv - Andrijevica 750 mnv - Kralje - Tresnjevik 1573 mnv - Matesevo - Kolasin 1013 mnv.
https://maps.google....,2,3,4,5,6&z=12
Prethodno sam planirao da prvih najavljenih 5-6 suncanih dana vozim samo po moru tako sto bih bajsom otisao do Bijelog Polja na voz i spustio se u Bar a potom biciklirao samo duz obale mora, ali, pod utiskom prvog dana i opisane lokalne voznje, istu vecer spakujem ranac i pred spavanje pocnem da zamisljam voznju preko Tresnjevika, gdje nisam vozio iz ovog pravca, a jesam ljetos iz suprotnog s albanskog mora preko Skadra i Podgorice na Bioc, Lijevu Rijeku, Matesevo, Tresnjevik i za Berane.
Znajuci da cjele zime ovaj pravac preko Tresnjevika nije prohodan zbog snijega i da u ovim uslovima niko nikada nije prosao biciklom, motorom i autom, a imajuci jaku zelju da bas sada i tuda prodjem do mora, prije spavanja obratim se svom Bogu Tvorcu i zamolim Ga da mi da svu bozansku snagu, volju, smirenost i smjernost kako bih sjutradan uzivajuci prosao ovim putem, i u toku molitve osjetim Njegovo prisustvo Svetog Duha kako me ispunjava i uliva osjecaj sigurnosti dok mi se nadimaju pluca od neopisive siline, snage i cjelovitosti bica, a potom spokojno 5h odspavah.
Budim se u 7h, spremam najbolji i obilni dorucak sa 3 vrste svjezeg voca i 3 vrste orasastih plodova, polako i uzivajuci jedem, onda pogledam na netu vremensku prognozu i zacudim se da je ovog jutra u Beranama -1 a u Andrijevici -5, dok nigdje nema bilo kakvog izvjestaja o stanju na Tresnjeviku, pritom slucajno udjem na neki bajkerski forum i procitam da mnogi bajkeri smatraju da je ovo najljepsi put na svijetu kojim su prosli, a posebno me nasmija izjava nekog njemackog bajkera koji u susretu s kolegom iz BG-a pri kraju ovog puta sa odusevljenjem rece: "Zis iz fantastik!" pa doda "Fak d Alps!", a onda pomislih kakva tek ljepota sa bjelinom snijega ceka bas mene, potom s potpunim mirom i osjecajem sigurnosti pripremih stvari i biciklo za ovaj put i krenem oko 9h.
Polako i opusteno vozim od Berana do Andrijevice uz rijeku Lim oko 17km, a onda skretanje u desno i uspon do Tresnjevika 18km
sa visinskom razlikom od skretanja 750 mnv do prevoja na Tresnjeviku 1573 mnv, a snimanje i fotke zapocinjem u selu Kralje:
Kralje, dobrodoslica Vrancu i meni, a ovo mjesto je poznato i kao postojbina Karadjordja Petrovica, tj. njegovih predaka i djeda koji iz ovog mjesta otisao i naselio se u Topolu, a ostalo je uglavnom svima poznata slavna slobodarska srpska istorija:
Serpentine na Tresnjeviku, oko 10km od skretanja i voznje bajsa po suvom asfaltu:
Serpentine pod snijegom, na srecu neko je uspio proci s kamionom, ali na nekoliko mjesta se morao cupati, vracati unazad i probijati snijezne namete, pa i ako nije ostalo prohodno za aute, bilo je spasonosno da mogu pjeske proci po sledjenom snijegu sa oko 20tak kg teskim rancem na ledjima i gurajuci Vranca pored sebe, sto je veoma naporno trajalo u sledecih 8 km po snijegu, hodajuci s takvim teretom oko 2,5h na temperaturi oko -12, ali posle cestog stajanja i uzimanja daha, Bog mi je svaki put iznova davao takvu snagu, volju i polet da sam i sam bio iznenadjen, a onda sam shvatio da sam od Njega darivan bozanskim svojstvima da uzivam u svoj ljepoti Njegovih djela i cudesa prirode koju stvori moj i cjeloga svijeta Bog Tvorac:
Tresnjevik prevoj i krcma 1573 mnv, uz veoma jak i hladan vjetar na -12 i savrsenim ruckom pred ulazom, oko pola sata:
Tresnjevik i prevoj s druge strane s obroncima planine Komovi, a u nastavku bicikliranje po 6 km sledjenom snijegu sa truckajucim spustom i par bezazlenih padova, potom uskim djelom suvog asfalta do Kraljskih Bara gdje ne nadjoh nijednu otvorenu kafanu da predahnem i ispijem neophodnu kafu, a onda u nekom ludilu pri nocnom brzom spustu po mrazu, pozeljeh da nastavim put u ovim sumanutim uslovima do Podgorice i nakon 100tinak metara proklizam i razbijem se od ledeni put sa krvavim koljenom i jakim bolom u ramenu, laktu i zglobu ruke, malo predahnem, dodjem sebi, utvrdim da sam i dalje u voznom stanju i tada sasvim jasno u trenu shvatim da se nisam ponasao dostojno bozanskom daru i naumu svoga Boga Tvorca, vec osiljeno i suprotno svim bozanskim svojstvima za bozansko bicikliranje i uzivanje na putovanju, tada se smirim i nastavim lagano u pravcu Mateseva sa ciljem da stignem do Kolasina i tu docekam zoru i novi suncani rajski dan za Bozanstveno bicikliranje.
Sa dolaskom po mrklom mraku u Matesevo ne nadjem otvorenu kafanu pa nastavim dalje i nakon 4km sa desne strane ugledam etno restoran Tara, odusevim se lijepim etno enterijerom i ljubaznom konobaricom i gazdom, popijem dvije kafe, izrazgovaramo se pa nastavim za Kolasin:
U Kolasin stizem oko 21h i nakon 12h putovanja, kod prijatelja u najstarijem i najboljem pabu u CG, sa tradicijom od preko 30 god. koji se nalazi u glavnoj ulici, ciji je vlasnik cuveni Dzondza, koji sprema najbolje kafe na svijetu, gdje se slusa najbolja muzika, gdje dolaze decenijama stalni gosti, a stranci uvjek iznova vracaju, gdje sam i sam ostavio neizbrisiv pecat, gdje se slusa najbolji soul, funk, jazz, blues, rock, ambiental i clubing, gdje gosti mogu slobodno da zamole Dzondzu za omiljenu vrstu muzike u toku dana i da potpuno uzivaju uz omiljena pica, a ja sam tu noc kao ranjeni biciklista dobio i potpuni medicinski tretman sa ispiranjem rane i previjanjem, a onda i zalecenje putnickih trauma uz savrsenu duzu s mlijekom i primjerenom soul muzikom, na kraju i zasluzeni pocinak do jutra i nastavka osuncanog bozanskog puta:
Sve je ovo bilo na danasnji dan prethodne sedmice, pa nastavljamo slikovito putovanje za naredni dan, mada najljepsi su utisci zabiljezeni video snimcima kamere koji se sabiraju za jedan poseban dokumentarni film koji ce jednom prilikom biti ponudjen na dokumentarnom festivalu u Veneciji, a potom i raznim tv stanicama, tako da nisu jos za javnost, ali su fotke radjene onako usputno koliko da biciklistickom bratstvu priblizim nesto od ove bozanske ljepote i potaknem ostale ljude da bozanskim bicikliranjem, planinarenjem i pjesacenjem obidju i dozive dostupnu ljepotu Bozjih predjela.
Pozdrav bratstvu,
Noves
Прелепи призори... Да ли је пиће у боци неко посебно или је у питању индустријски производ?
