@Gadjan, ovo moje iskustvo nije "Zapad" (Americki kontinent) no Evropa, koja je osnove i sustinu svoje Kulture preuzela jos davno iz jugo-istocnog djela evropskog kontinenta od stare Atine i Grcke, (a na tim osnovama postoji i sve sto valja u Americi) pa se to sve vjekovima nadogradjivalo finesama i bez naopakih revolucija, da bi imalo danasnje oblike (a sad zamisli Srpsko cara Dusana carastvo, koje je prednjacilo u tadasnjoj Evropi po kulturi i uredjenosti, kako izmedju ostalih opisuju italijani u svojim enciklopedijama koje citah za dvogodisnjeg boravka, rada i nadasve obilaska Italije (stari naziv je Vitalija, tj. zemlja teladi, Vitale=Tele)
Pa recimo, kad iz DE podjem autom za FR i setam Strasburom, a tamo ni pola uredjenosti ka u obliznjem Badenu ili Frajburgu, mladi vozaci jurcaju ulicama, neki arapi u nabudzenom kabriju na mostu u centru grada, staju na semaforu do mene, francuski rep im tresti do daske na jakom ozvucenju, urlicu i skacu u autu gledajuci me poprijeko i osiljeno, pa onda turiraju i startuju da sve skripi na zeleno, je gledam i ne vjeujem al se uvjerih, ulice im prljave a kad prodjoh setajuci javnim parkom ispred evropskog parlamenta a tu tek ruglo, prljavstina, otpaci, opusci i mnostvo spriceva, igala odbacenih od silnih narkomana, neka skupina mladih lezi i vristi na travi, izgleda tek ufiksani, a to nije ni trava no neki ugazeni ostaci sa vise zemlje no bilja, al najsmjesniji-najjadniji prizor tek ugledah, u centralnom dijelu parka jedna manja povrsina sva u zelenilu i raznobojnom cvijecu, prava mala oaza, al zamisli ovu sliku: ta oaza bjese ogradjena visokom montaznom ruznom ogradom da joj ne mozes prici, a cvijece i zelenilo gledas kroz resetke visoke ograde !? Pa takvo nesto ne postoji nidje na Balkanu, bre !
Izgleda si Gadjane joste mlad i neiskusan, a najveca ti je vizija zivota ona sto je cesto gledas s tv reklama, iluzornih filmova i uljepsanih klipova, da ti sada ne pricam o strahovitoj otudjenosti, usamljenosti il sebicnosti mnogih evropljana, gradovima bez duse, ka da setas medj dotjeranim zombijima, pa kad jednom budes sve to obisao a prije se toga upoznao sa sopstvenom tradicijom izuzetnih vrijednosti i dostignuca, koja su anulirana a potom opako stvarana ranznim istorijskim budalastinama naopakih revolucija, a danas posebno pogubnim uticajem zapadne pod-kulture i svakojakih izopacenosti, pa je veoma tesko svu tu razvaljenu bulumentu ponovo dovesti u red i obajsniti kojim vrijednostima da se usmjere izgradjujuci sebe i porodice a tako zajednicu i drzavu, moj strip-Rimljanine.
A kakvo ja to imam misljenje u vezi biciklista !?
Sto im savjetujem da u ovakvim okolnostima cuvaju sopstvenu glavu i zivote, vise no sto se smekerisu imitirajuci placene bici-starove, izigravajuci zive pokretne reklame i jos besplatno, a sopstvena im bezbjednost i uocljivost u sporednom il cak nikakvom planu, a sve to opsirno pisanisem rad njihovog dobra i na osnovu svog kratkog al ucestalog i velikog iskustva po svim ambijentima, gradskim i drumskim.
Pa i ja bih volio da se vozikam opusteno ka Holandjani, mada ne i da se naduvan i stondiran vozikam ka mnogi od njih, pa onda valjam po prasini gradskih fontana, a i ovdje je nekim bici-entuzijastima izgleda to neostvarena zelja, da se npr. vozikaju po BG sa ucestalim narko-flesevima u mozgu, pa malo valjaju pod Terazijskom cesmom i onda sjure ka Brankovom mostu pa nastave rokanje po mozgu u recimo basti cluba na pristanistu il preko puta po splavovima, jer to su za njih najvece tekovine, slobode i dometi "Zapada" i pozivotinjenja razvaljenih ljudi.
Dakle, mora se pametno izabrati sta i od koga pozajmljujes, imitiras, usvajas ili ugradjujes u svoje licne i zajednicke temelje !
Da dodam i ovo korisno iskustvo na otvorenom putu gdje sam stalno sa prslukom na rancu i danju i nocu, ali se i tada desava da me u kolonama i krivinama zbog nepreglednosti neki vozac ne uoci na vrijeme, i onako iznenadjen refleksno cimne volan ulijevo i dodje na punu liniju, a otud jurca drugi s autom i sjece krivinu, pa ovaj se cima i bjezi udesno jedva izbjegavajuci sudar, pa se strunim od te pogibeljne scene i uplasim za tog vozac i otad, kad god je na ostrim Desnim krivinama uzbrdo, veca kolona vozila iza mene, obavezno stanem i sacekam da svi prodju, da me neko ne pokupi il pogrijesi pa usmrti sebe i porodicu u autu, a onda nastavim ostrijim tempom da bih se sto prije izvukao iz stravicne nepreglednosti krivine, a nekada jednostavno predjem pjeske na drugu stanu ivice puta pa guram bajs pored sebe i prolazim pored ceono dolazecih kola kao pjesak, i ako je navodno po zakonu obavezno da se s bajsom i pjeske nastavim kretati ivicom desne strane puta, ali to je tako u knjigama i bajkama, dok je u praksi gdje je sirok put a dug uspon uvjek bolje preci na ivicu lijeve trake i njom ici pjeske, sve dok se ne zavrsi ta krivina u Desno pa ponovo ukljuciti s bajsom i nastaviti put.
Sto se mene tice, bez ovog Oranz Prsluka na rancu nigdje vise ne vozim otvorenim putem na duzim turama, i tako Danju i Nocu, a onda ga skinem i opusteno smekerisem kad stignem u primorske i ostale gradove, i hodam po njima ka da sam ih oslobadjao, pun sebe, srecan, zadovoljan i Slobodan.
Ako mi neko nekad bude rekao da mi prskuk ne stoji lijepo, da mi nije potreban i da je bolje da ga skinem, reci cu mu ka Slobodan..."Malo morgen", bre !
. Ako stignem nekad možda pročitam.
).
