Brže je bolje. Brži bicikl se uvek može voziti i sporije, obrnuto ne. Manje vremena provedenog u vožnji "praznih" kilometara gde nema ničega = više vremena za uživanje ili obilazak na željenim destinacijma. Zatim i stepen umora obrnuto je proporcionalan količini zadovoljstva na toj planini, reci, jezeru, moru šta god.
A i po pitanju putovanja nismo svi isti, za mene je recimo lepo putovanje i nešto što je blizu, poput Đerdapske klisure. Ne mora isključivo biti put oko sveta po nedođijama gde jeste neophodno spakovati celu kuću u bisage da bi se bio self-sufficient u svakom trenutku na svakom mestu u svim vremenskim ne/prilikama.
Osim toga mene lično mesta gde nema ljudi i civilizacije nešto i ne privlače. A gde je ljudi tu je i smeštaja, barem na svakih 100-150 km se nađe.
A za analogiju sa kolima, opet isto, za ono što ja volim recimo Stelvio, verujem da je primereniji crveni Ferari kabriolet dvosed bez prtljažnika nego Jugo, Subaru ili Volvo. To je za mene dovoljno dalek put
Sve se to menja sa godinama, padaju temperament i snaga.
Kad si mlad, sve bi na brzaka, tražiš način da ubrzaš stvari.
Kad malo omatoriš shvatiš da je fora u usporavanju, do tada si se već previše umorio od ubrzavanja.
Tako da se i izbor bajseva menja sa godinama, mladi bi nešto munjevito, vremešniji nešto udobnije.
Ja sam tu negde na prekretnici, ne mogu da se odlučim, nit sam mator, još manje sam mlad, tražim sebe, kriza identiteta koja mi savrseno odgovara...mozda i kriza srednjih godina, taman posla da ubrzavam, brže ću da ostarim.
Sent from my SM-G900F using Tapatalk