Jedan "apdejt" što se tiče povrede nakon 7 nedelja. Možda moje iskustvo pomogne drugima,
Naime, pre skoro tačno 7 nedelja desio se pad i postavljena mi je dijagnoza preloma ključne kosti. Po proceni dežurnih lekara sa Urgentnog centra u Novom Sadu, nije bilo potrebe za operacijom i stavljena je osmica zavoj da bi se rame fiksiralo i bilo povučena ka nazad. Nakon 5 dana imao sam kontrolu kod Ortopeda u Poliklinici u Novom Sadu i prema rečima stručnjaka, prelom će 99% zarasti kako treba.
Nosio sam tu osmicu od zavoja jedno 7, 8 dana i za to vreme je faktički uopšte nisam skidao, čak ni prilikom tuširanja. Posle toga je taj zavoj sav počeo da puca pa sam kupio onu ortopedsku osmicu. Nju sam nosio nešto preko 6 nedelja. Nakon nešto jače od dve nedelje od pada, imao sam i pregled i kontrolu kod Ortopeda u Nemačkoj, koji je takođe konstatovao da je kost počela lepo da srasta i da nastavim da nosim tu osmicu još mesec dana i da onda dođem na kontrolu.
U početku, nakon pada, obavljanje bilo kakvih svakodnevni aktivnosti je bilo veoma otežano. Nekoliko dana se nisam ni tuširao, posle jesam uz veliku muku. Saginjanje, vezivanje pertli, pranje zuba, brijanje, presvlačenje, sve sam naučio da radim levom rukom, drugačije nije moglo. Nisam imao konstatne bolove ali jesam pri određenim i najmanjim pokretima, ali kako je vreme prolazilo bolovi su postajali sve manji i manji. Posle 4 nedelje od pada već sam se osećao osetno bolje, počeo sam i da dižem dvogodišnju ćerku, da je presvlačim, kupam itd... Naravno uvek prevashodno sa levom rukom, desnom sam samo pridržavao.
Posle 6 i po nedelja bio sam ponovo na kontroli kod Ortopeda u Nemačkoj, a par dana pre toga sam definitivno skinuo osmicu. Ruka mi ima začuđujuće veliku fleksibilnost i sam doktor je konstatovao da nisu potrebne fizikalne terapije da bi se vratila funcionalnost ruke. Ruku bez problema dižem iznad i iza glave, mogu da je uvrćem, okrećem, malte ne sve potpuno isto kao i levu i pri tome skoro da nemam nikakav bol, ili neki tek tek manji osećaj nelagosnosti. Pozitivino sam iznenađen što se tiče funkcionalnosti ruke, i ortoped predlaže da sačekam još jedno 3, 4 nedelja pa mogu polako da počnem da radim sklekove i benč sa manjim težinama, na bajs mogu odmah da se vratim.
Sve je to prošlo super, sem jedne isto tako ne baš zanemarljive činjenice, a to je da mi je na mestu preloma ostala grba, to jest upravo onako kao što je Serbian Spirit pisao, desilo se da je kost ipak srasla ne savršeno ravnomerno i ostala je blaga asimetrija desnog u odnosu na levo rame. Pokušavam da vratim film i skontam gde sam ja to pogrešio s obzirom da sam ortopedska pomagala nosio 6 a ne 4 nedelje kako većina preporučuje, a onda sam nekako skontao da i ta ortpedska pomagala, koliko god da povlače ramena unazad i vraćaju kost na mesto gde treba da bude, ipak ne mogu ni blizu da se porede sa operativnim zahvatom gde se pločicom fiksiraju krajevi kostiju. Zbog čega to kažem... Jednostavno, dševalo mi se da dok nosim tu osmicu i krenem u laganu šetnju, onako ispravljen i maksimalno ispršen, da posle jedno 20 minuta hoda od tog tako neprirodnog položaja u kojem mi se nalaze ramena počne da me boli recimo gornji deo vrata, tačno tamo gde je kičmena moždina. Znači ključna kost ne boli ni najmanje, ali počnu da bole leđa od tog nepriodnog položaja, i siguran sam da kada bih ceo dan ostao tako nenormalno zakrivljen unazad, da te bolove prouzrokovane neprirodnim držanjem, ne bih izdržao. Mogo sam da budem ispravljen, da šetam, da sedim pod pravim uglom od 90 stepeni kako bih držao ramena povijena unazad, ali sam posle određenog vremena jednostavno morao da prilegnem, da imam potporu na leđa i da se oslobodi taj pritisak sa vrata koji sam zbog te osmice konstantno osećao. A čim se leđima naslonim na jastuk, jednostavno osećam kako ta osmica popusti i nije više toliko zategnuta kao kad hodam ili sedim, pa bolovi u vratu prestanu. Verovatno sam se tu negde zeznuo, ali mi je stvarno teško da zamislim osobu koja može 6 nedelja u kontinuitetu, jedno 12 sati na dan da drži tako ramena maksimalno povijena unazad u totalno neprirodnom položaju koji prouzrokuje bol, a da pri tom ne krka neke lekove za bolove.
U svakom slučaju, zanimljivo mi je da mi nijedan ortoped ni u jednom momentu nije spomenuo mogućnost operacije ključne kosti, i da niko sem eto Serbian Spirita na ovom forumu nije spomenuo da postoji velika verovatnoća da estetski kost neće srasti kako treba. Lekari to jednostavno meni kao pacijentu nisu ostaivli na izbor, želim li ili ne želim operaciju, nego me samo zategli i po principu biće to dobro. Jeste dobro, i sa te strane se ne žalim, ali imam osećaj da je moglo biti još bolje, po cenu da sam išao pod nož. Hoću da kažem, danas plastični hirurzi iskasapiše i preobraziše toliko ružnih žena u silikonjarske lepotice u toj meri da im se zbog neslaganja fotografije na ličnim dokumentima preti tužbom za zloupotrebu identita, a kada imaš zaista neki zdravstveni problem, ni ne predlože ti način na koji i estetski možeš da se vratiš u pređašnje stanje, a ne samo funkcionalno.