Dragan nije uspeo da se registruje na forum pa je danas poslao mejl koji prosledjujem.
Postovani ljubitelji pedaliranja!
Evo ima slobodnog vremena a i racunar od konzula Srbije u Bugarskoj pa da
napisem koju rec jer sam primio neke kritike zbog toga.
Napredak informacionog sistema je omogucio da svako napise ono sto misli pa
cak i da napise nesto sto on tako ne misli ili ne zna a to je opet stvar
svake individue. Primio sam kritike zbog neznanja engleskog od nekog
gospodina koji misli da je sva pamet u tome. Znam dobro koliko ce mi to
otezati ovo putovanje i obecao sam sebi da , ako bog da kad se vratim
upisujem neki kurs mada sam vec nesto ovih dana i naucio. Da ne duzim dalje
o mojim manama nego da ukratko napisen nesto o sebi jer i tu su me neki
kritikovali. Savremeni cikloturisti na svoja putovanja nose i racunar,
navigacioni uredjaj i vecinom su u grupi ili paru. Pa onda ja nisam
savremen jer od gore pomenutih stvari nemam nista. Moji aduti su velika
volja i upornost.
Pa evo ukratko neka moja kratka biografija: Dragan Furtula rodjen
22.05.1967. godine u Sarajevu gdje sam zavrsio osnovnu i srednju skolu. Kao
srednjoskolac bavio sam se boksom i bio jedan od najboljih juniora u bivsoj
Jugoslaviji ali obaveze na fakultetu mi ne dozvoljavaju da nastavim sa tim.
Zbog izbijanja gradjanskog rata u Bosni i Hercegovini, u kome sam proveo
oko godinu dana, prelazim u Novi Sad i u Beogradu zavrsavam saobracajni
fakultet. Od 2003. godine radim kao profesor u Saobracajnoj skoli " Pinki "
strucnih predmeta zeleznickih smerova. Mislim da je to dovoljno za sada.
Ne vodi me zelja za dokazivanjem, gde se saa prvim mestom sve dobija a sa
ostalim sve gubi kako je obicno u sportu. Putovanjem biciklom nije
takmicenje niti disciplina od koje se pravi biznis ili postaje javna
licnost, niti je bitno koliko se dnevno kilometara predje. Neko je
prokomentarisao da cu ja sam 90 km dnevno prelaziti sto je za pomenutog
gospodina ispod njegovog nivoa. Ja mislim da svako ko je u jednom delu
prepedalirao barem 50 km je ucinio za sebe neki podvig. Jer ce taj vec
sledeci put da produzi i postace zadovoljan sa tim sto je uradio. Ne znam
za tog gospodina koliko je on presao ali ne treba da potcenjuje nikoga. Mi
zaljubljenici u dvotockase na nozni pogon trebalo bi da se pomazemo i
bodrimo jedni druge i da osnujemo neku asocijaciju koja bi pomagala i
svakom putniku na biciklu.
Ja sam dosta truda ulozio u samu pripremu ovog puta a nerviranje da i ne
spominjem. Dajem sve od sebe i ne brinem za rezultat niti brzinu i vreme.
Cilj mi je da ostvarim to sto sam naumio , mada znam da ce biti jako tesko.
Ako danas nisam dovoljno dobar, bicu bolji sutra. Savladati prostor i
razdaljinu je ono sto me vuce da idem napred. Vodim racuna o mislima i
odbacujem one negativne i preusmeravam ih sugestijom. Nastojim da oprostim
sve uvrede i ono sto lose sto mi se desilo u zivotu, da prihvatim da se to
zbilo kako bi postao bolji. Moj cilj je da se priblizim iskonskoj prirodi,
da pronadjem mir u samom sebi i budem u skladu sa okolinom. Da poboljsam
svoje kvalitete i postanem bolji prema drugima, posebno danas kada su
naruseni medjuljudski odnosi. Takodje nastojim da svojim licnim primerom
uticem na mlade ljude i da poboljsam njihov odnos prema zivotu, skoli,
poslu. Znam da su mladi izlozeni raznim losim okruzenjima kao sto su droga,
alkohol, nasilnicko ponasanje, cigarete i slicno i da treba da vise vode
racuna o zdravom nacinu zivota, jer su mladi ljudi snaga koji treba da ovu
zemlju vode u bolju buducnost, a ne da budu problem i briga drzave,
Ovim projektom takodje zelim da prenesem i pozitivnu sliku o Srbiji i
zaista mi je drago kako su me pozdravljali na ulazu u Sofiju.
Ovo sam imao potrebu da napisem i da se tako objavi i sigurno ce opet neko
naci neki razlog ili nesto drugo da prokomentarise.
Stigao sam , uz dosta problema do Sofije i nadam se da ce se vreme malo
popraviti. Sledeca relacija je do Plovdiva i to sutra ili prekosutra jer i
u ambasadi imam neko predavanje , koje ce na zalost vec dva puta pomenutog
gospodina biti na srpskom jeziku. Ima izreka koja kaze govori srpski da te
ceo svet razume.
A za one koji pitaju za brzinu samo cu odgovoriti da je izmedju 20 - 25
km/h sto je, ako se uzme tezina ispod mene, vremenski uslovi i samo 1 KS
skoro maksimum.
Na samom kraju zelim da pozdravim sve koji slobodno vreme zele da provedu
drugacije od ostalih a to je okretanjem pedala.
Pozdravljam i sledece moje prijatelje sto stare a vecina su novi i nadam se
da ce mo se jos dosta druziti a to su:
- u Beogradu : porodica Spasojevic ( Spasoje, Bojan, Mirjana i Zvezdan ),
Zoran Jaksic, Vladica Stojkovic i Jagoda, Dejan Savic, Rasa Bajkoni,
Snezana Radojcic, Marjanovic Buba i Lale, profesor Dejan Aleksic,
direktorica Nela
- u Kovinu : Sasa Jovicic, Jovan Matavulj, Nenad Mihailovic i Rajko
Jankovic
- u Smederevskoj Palanci: porodici Markovic ( Borivoje, Gorica, Zlatan,
Vesna, Dusan i Ivana )i par biciklista koji mi se nisu predstavili
- u Nisu : Krle, Braca, Malisa i Milan i Vojislav
- u Beloj Palanci : porodici Djordjevic ( Zika, Mladenka, Tamara i Tijana )
i Pekiju
- u Dimitrovgradu: Sinisi, Mikan Andreev, Slavisa Milanov, Mikica Kostov i
direktorki Snezani
Ako sam negog preskocio nek mi ne zameri
Necu se javljati sledecih par dana a veceras cu da postavim slike na moj
profil.
Jos jednom svima koji su mi pomogli i koji se interesuje za mene zelim
svako dobro i veliko hvala.