И даље нема никакве везе, јер као што рекох Гугл има уцртано пуно пешачких и бициклистичких стаза. Постојање нечега у мапама не значи да туда може да се вози. А власт би свакако желела да се активисти расплину на апсолутно сваки комад било ког насипа или природе, јер знају да је више таквих места него што активисти могу да покрију. Зато се активизам никада и не бави свим случајевима, него је важно направити преседан на једном примеру. Притом, макишка страна прети само оним сплавовима и евентуално бесправним објектима, због потпуно другачијег терена. А никаквих кућа на насипу свакако никада није смело да буде, па ни приступ возилима не може бити омогућен по том основу.
Уосталом, пуно је примера и када се накнадно утврди штетност нечега и онда се то мења. Све и да су викендице на насипу легално направљене пре 100 година данас знамо да тамо не смеју да буду и да под хитно морају бити склоњене, а заштитни шумски појас обновљен. Притом је ситуација потпуно другачија. Шума је посечена и викендице изграђене у последњих десетак година, када је то сасвим сигурно било забрањено. Може град да се шири колико хоће, али није нормално газити законе зарад појединаца, као што не би било нормално ни укинути законе који постоје да би нас саме заштитили.
А сви грађани би требало да су обични, јер смо пред законом, наводно, сви једнаки.