Vise od 90% voznje bicikla provodim na asfaltu u saobracaju .Nikada me niko nije namjerno ugrozio.Bilo je situacija da mi oduzmu prvenstvo,sasijeku...ali nikada nisam primjetio da je neko to uradio namjerno.Po meni je najopasnije voziti po gradovima koji nemaju biciklisticke staze.
Meni se i na motoru i na biciklu sledeće stvari dešavaju češće nego što bih voleo. Po meni je to namerno, najblaže rečeno nemarno:
- Čovek kreće u preticanje, iz suprotnog smera, ide pravo na mene dok pretiče i ne usporava - moram bežati uz samu ivicu da me ne udari direktno, čeono. Vozim po ograničenju.
- Čovek me pretekne i krene se vraćati u desno, pre nego je njegov auto prošao skroz ispred mene.
- Čovek skreće desno na raskrsnici, na koju sam praktično ušao i ja - terajući me da stanem, ili skrenem u desno s puta, kako me ne bi bočke udario.
Poslednje dve situacije se rešavaju time što, kada je to bezbedno, vozim dalje od desne ivice, tako da se teže odluče na takav bezobrazluk, a ako se i odluče, imaš dovoljno mesta za usporavanje i sklanjanje u desno (što je i biciklista sa snimka trebalo da uradi). Pisao sam o tome par članaka na blogu.