pavleproma said
Odvojiti sve startove za po 5min. Veliki, srednji, mali.
Niko nikome nemoze toliko da zasmeta koliko moze da bude lose ako se desi nesreca na prvom spustu (tvrdim i najopasnijem na celom maratonu), jedan od faktora je i preterana guzva.
Nakon što sam juče dva puta prošao taj prvi spust, u potpunosti podržavam ovaj Pavletov pedlog.
Pored toga što u poslednjih (kamenito-šljunkovitih) 200-300m tog spusta, uobičajeno za ovo doba godine po stazi teče potok, na početku te deonice pojavila se blatna jaruga dužine 10-ak metara široka skoro koliko i sama staza (videti sliku koju je postavio markowe). Postoji sa desne strane mesto širine 40-ak cm kojim se može proći, ali se mora birati da li će točak ići kroz kolotrag pun vode i kamenja ili ivicom tog kolotraga koja je pod nagibom (i moliti se da krampon "ne popusti"). Izvodljivo kada se vozi sam (čak i za nekog sa prosečnom downhill tehikom, kao što sam ja), ali zajedno sa dvestotinjak ljudi, od kojih većina ne poznaje teren i doleću na to mesto sa 30-40km/h, teško.
Upravo na tom mestu, a bio sam u sredini grupe, su me prošle godine sustigli vodeći sa malog maratona koji je startovao minut nakon velikog i srednjeg. Zato mislilm da interval između startova sada treba povećati.
Naravno, uvek postoji mogućnost da se pre te kritične deonice siđe sa bajka i pomenutim stazicama koje idu iznad tog useka prenese bajs, ali treba imati na umu da su one veoma klizave i strme za hodanje u sprintericama.