Pozdrav, prije par mjeseci sam trazio savjete za nas prvi put biciklom i jako sam zadovoljan sa reakcijama i savjetima, mnogo su nam koristili.
Ovdje bih zelio ukratko da napisem kako je bilo u ovoj avanturi i kroz sta smo prosli.
Oprema,
Bicikli:
- Kupili smo dva gravela, inner cable ( izbjegavati ), cijena od po 1500e, nisu skroz nova ali blizu 
Ovo je opet dugorocno ulaganje, nama su graveli legli i smatram da su najbolji za univerzalne terene, uz mogucnost da se odrzi bolje brzina kretanja po potrebi. Naravno, za neki stvarno velik put, nisu najbolji izbor zbog nemogucnosti da se tovare dosta.
Bisage:
- Bisage - Ortlieb nazad i naprijed Rhinowalk brend, imaju svoje nosace jer djevojka nije imala naprijed rupe za prednji gepek. Kvalitet je predobar, ali i cijene. Ovdje nismo stedjeli jer ce nas sluziti narednih godina.
Sta smo nosili u bisagama?
- Spremili smo sebi piletinu u tortiljama za naredna 2 dana, ponjeli smo cajnu kobasicu, pasteta, tune, orascaste plodove, u slucaju da nemamo gdje kupiti hranu jer smo vozili za praznike i znali smo da ce se desiti tako nesto ( i jeste ). Ovo je opet individualno, nama je bas odgovaralo da imamo spremnu hranu jer ni jedan dan nismo dosli kada smo planirali i mnogo nam je leglo sto nismo morali ici traziti hranu, a mrtvi umorni. Takodje smo spremili energetske kuglice koje su nas sluzile i kada smo isli i kada smo se vracali.
- Odjece smo nosili taman koliko treba da mozemo svaki dan mjenjati u slucaju da ne stignemo oprati u smjestaju ( nismo stigli jer smo dolazili kasno ), jedne patike za grada, rukavice ujutro + podkapa za usta i glavu, deblje carape pa smo sve to kasnije skidali kada ugrije.
Kabanice smo nosili takodje, tu je bila scena, o tome sam pisao takodje. Kasnile su iz DE, pa smo ih ipak dobili zadnji dan, ali smo nabavili sebi duple. Prve su kupljene u dekatlonu i super su ali propustaju nakon nekog vremena i jace kise, to se ocekivalo. Ove u second hand shopu su bile bolje ali su isto propustile. Propustalo nam je najvise za donji dio + noge ( imali smo silikonske zastite za noge). Za glavu smo imali sa ebay-a prekrivace i nisu propustili sto mi je bilo nevjerovatno.
Shvatili smo da noge ne mozemo zastitit od vode, sta god koristili, a da nije robusno i tesko.
Na kraju, savjet za kabanice je da se uzme moto kabanica,
Od rezervnih stvari u slucaju kvara smo imali vanjsku gumu, 4 unutrasnje, lanac, sredstvo za odmascivanje, ulje za lanac i osnovni alat imbusa, fleka za krpljenje, pumpica, zbice i mislim da je to, to. Mozda su neke stvari suvisne, ali neka, nije tesko ponjeti kada se ima :'D.
Ostalo,
Trake za vezivanje, kisobrani sklopivi mali, alarm za uzbunu u slucaju opasnosti,pasa itd, higijena, powerbank punjac.
Savjeti:
Pisite sebi negdje sta je u kojoj bisagi i koja je koja, jer se lako pogubiti i mnogo vremena ustedi.
Mislim da sam sve pokrio, manje vise.
Planiranje pred put i samo putovanje,
- Rute sam planirao sa Komoot i GoogleMaps, Komoot je trazio seoske puteve, a sa GoogleMaps smo gledali da li su ti putevi ok. Komoot voli navesti i na makadam, pogotovo besplatna verzija, tako da nama to nije problem. Gledao uvijek najkraci put i ne stedi na uzbrdicama, naravno, moze se sve podesiti i fleksibilan je ali eto, nas je prvi dan zeznuo jer smo nabasali na puno uzbrdice i makadama, ali priroda je na tim mjestima bila nestvarna i vrijedilo je .
- Bicikle smo odvezli na servis za svaki slucaj, 20e ukupan pregled, dobili smo rezervne zbice, ostalo je bilo uredno.
- Trenirali smo 2 mjeseca prije, vozili smo uglavnom 100km i nismo vozili dan za danom ni jednom, ali savjetujem da probate. Nismo vozili po kisi i takodje savjetujem da probate. Svakako smo u sportu pa nismo sumnjali ali iskreno, zahtjevno je dosta vise nego smo mislisli. Pogotov jer smo vozili izmedju 9-12h, malo odmora i dosta uspona iako ga nismo ocekivali + sunce i kisa jedan cijeli dan. Te stvari ne mozete predvidjeti, ali opet moze se. S obzirom da sam vozio sa djevojkom, ja sam na nju najvise ponosan, ja bih svakako to izgurao.
Racunali smo svaki dan izmedju 100 i 130km, gledali smo da smjestaj bude u nekom gradu koji ima smisla, da imamo sta vidjeti.
Banja Luka - Slavonski Brod - Sid - Beograd - Bijeljina - Modrica - Banja Luka. Smjestaj je bookiran na Bookingu ili dogovoren sa strane, za Bg smo imali preporuku i tu smo ostali 4 noci, 3 dana. Mene je bio strah da ce biti tesko naci smjestaj zbog bicikala, ali u stvari niko to ne gleda.
U prosjeku smo vozili 20km/h, 3 dan 10km/h zbog vjetra. Kretali smo u prosjeku izmedju 6 i 8, jednom cak i 9, jer smo izbjegli kisu. Opet, preporuka je da se krene 4-5 ujutro i vozi do 13-15h, kako bi se uzivalo vise u smjestaju i svakako izbjegla vrucina. Nama nije opcija bila cak i da je vrucina da stajemo od 10h do 18h kako su neki savjetovali jer ne bi imali gdje provesti toliko vremena, put je bio pun sela i malih gradova, sto nije dovoljno da se ubije toliko sati, a i svakako radije smo birali sunce pa da se odmorimo kao ljudi, nego da prekidamo put na pola pa vozimo opet.
1. Dan
Krenuli smo u 8, a planirali smo krenuti u 5, jednostavno noc prije smo poceli pakovanje i to je trajalo 10h, zbog spremanja hrane i generalno lose procjene. Tu nas je navigacija zeznula, znali smo put do Slavonskog Broda magistralom, ali nas je od Prnjavora do Dervente izmucilo preko brda i dolina, opet, uspomena za sebe. Stigli smo na lokaciju, razocarani smjestajem od 50e, dobili sobu koja nije rezervisana pod izgovorom da su komsije dosle sinoc i prave buku, pa da nas ne ometaju. Baba nas strpa u sobu umjesto u apartman sa balkonom i pogledom i tu smo presutjeli jer smo stigli u 8h navece, ali ocjena je podjeljena na Bookingu, bar to mozemo.
Takodje Hrvatska, bar dio koji smo prosli je jako hladna, ljudi katastrofa i na prvo mjesto se istice taj nekakav patriotizam kao da je to najveca kvaliteta koju imaju. Krenuli smo bez predrasuda, ali sve sto su nam rekli smo vidjeli. Sreli smo lokalca nekog, starijeg, koji je od rata istraumiran i kada smo rekli da cemo za Bg, prva rijec je bila da se pazimo da nas ne porobe. ;D Kasnije smo rekli da smo iz Sarajeva, da ne pravimo scene..
2. Dan
Kada smo krenuli iz SB, sreli smo Francuze, 2 momka, studenta, putuju iz Francuske za Atinu, put je 2 mjeseca planiran i sa njima smo vozili do Sida i kasnije smo ih sreli 30km od Bg-a. Prelijepo iskustvo, kampuju i nekada plate smjestaj jer im je cilj da putuju jeftino. Iznenadili su me da voze ciste drumase sa bisagama nazad i da nemaju nista rezervne opreme ( kasnije im je pukla zbica pa su zapeli 4 dana u Srbiji jer nisu imali gdje uzeti ). To sam saznao jer sam ih pratio na instagramu po dolasku u Bg, mislim da su zapeli u Nisu, to je bilo nakon sto smo se rastali 2 dana. Takodje, primjetio sam da su dosta fokusirani na voznju, a ne na uzivanje u okolini i rekli su i sami da nakon 2 sedmice vec dosadi okolina i da se jedino kilometri mijenjaju, sto ih razumijem. Uglavnom, posluzili su za skupljanje iskustva i nekakve nove perspektive. Taj put do Sid-a je bio dosta monoton u smislu okoline, sve je ravno i tu sam vidio da je ravnica pogubna, brda stvarno ukrase put.
3. Dan
Od SB do Bg-a je bilo ekstremno, vjetar je bio 30km/h dan je bio bas tezak, mi vec umorni i nekh 30km pred Bg, nailaze Francuzi i spasili su nas, naime jedan od njih je vozio Tour de France, 3000km u 3 sedmice, tako da je probijao vjetar. U Bg smo usli opet prebrzo, nisam osjetio momenat jer sa Francuzima se jedino osjeti brzina :'D, ali svakako, bilo je lijepo znati da smo tu.
Usput je bilo dosta lijepo, a opet uzbudjenje da stizemo na cilj je ukrasavalo sve to.
4. Dan
Nakon 4 noci u Bg-u, tesko je bilo ici nazad, Bg je prelijep i sam osjecaj da se vracamo u rutinu, htjeli smo ostati 
.
Probudio sam se u 4, kisa je pljustala, kabanice su sluzile 3-4h onda su hlace popustile, a gore jakna je sluzila poprilicno. Za noge smo imali silikonske presvlake + sa hlaca poklopce ali sve je propustilo. Kako smo se kretali smjenjivalo se vrijeme ali nismo se presvlacili, taj put nam je bio i najduzi 130km. Stvarno smo uzivali voziti po kisi, mozda najunikatniji osjecaj od svih, jer sam ja licno uvijek bjezao od toga zbog straha od upale pluca, jer sam to jednom prebolio ali ne od kise..
5 i 6. Dan
Manje vise, bilo je sve lakse voziti jer dolazimo kuci ali smo primjetili kako smo postajali umorniji da nam se nije dalo spremati hranu, jeli smo u pekarama i nekada neka vecera u restoranu. To se sve odrazilo i na oporavak, kada god smo dosli u smjestaj najvise nam je bilo da idemo spavati jer je vec sljedece jutro voznja.
Zakljucak:
Definitivno najveci trosak smjestaj, a opet tu smo samo prespavali. Mislim da se na tome treba poraditi da se ovakva putovanja mogu ponoviti cesce. Kampovanje se isplati jedino na divlje, jer ako se placa kamp prostor to kosta skoro kao i smjestaj u apartmanu. Zavisi gdje se vozi, ali kazne znaju biti velike ako kampovanje nije dozvoljeno. Tako da treba imati na umu i taj podatak.
Hranu bi spremali iz ove perspektive cijeli put, jer je ljepse pojesti nesto zdravo nego se trpati proizvodima iz pekare. Ko ima budzet da moze jesti stalno kvalitetno, a da ne pravi, to je najbolja opcija. Ali meni se vise svidja perspektiva da se putuje jeftino, a ne da put kosta vise nego da se ide autom. Nije uvijek sve u parama, kao nama sad, gledali smo na iskustvo koje prolazimo, ali kasnije, gledali bi i troskove.
Nismo imali problema u saobracaju, vozaci su bili bas korektni, a to se promjenilo od kada imamo bisage ( primjetili smo to i u toku treninga kod kuce ). Ali takodje vozaci nisu nesto nastrojeni za pozdravljanje, ako prvi ne pozdravimo. Komunicirali smo sa prolaznicima ponekad i opet, niko prvi ne pozdravlja..Ali svakako, treba se nasmijati i mahnuti jer ljudi su cesto zbunjeni.
Mi smo unaprijed spremili novac za svaki dan za smjestaj, to je bas olaksalo, morali smo pripremiti odgovarajuce valute i svakako smo placali karticom u marketima, tako da se i to ima na umu.
Budite oprezni sa partnerom sa kojim vozite, ja sam pokupio djevojku prilikom skretanja, nismo dobro iskomunicirali i sreca da je sve dobro proslo. Svakako, sa autima budite oprezni, mi smo shvatili da se moramo postaviti bolje prema njima i ne smijemo uvijek dopustiti da nas guraju skroz na crtu, zbog rupa. A oni ce to uraditi ako budu mogli, tako da imate pravo, vozite tamo gdje se u momentu osjecate sigurno. Mi smo imali retrovizore koji idu na dropove od gravela, jako su zgodni i bas su nam valjali, tako da poreporucujemo svakako nesto za licnu sigurnost. Djevojka je nosila i prsluk kako bi bila vise vidljiva, ja nisam stigao uzeti.
Nismo vozili nocu ali smo imali dosta svjetala i svakako opet ponavljam, preporucujemo prsluke.
Za kraj, ne bi nista mijenjali, cak i "lose" stvari u tom momentu sada izgledaju kao dio puta, imali smo jedno busenje gume i to je sve.
Ko god pozeli putovati ovako, ima sve preporuke, ovo je najveca avantura za nas i nesto nevjerovatno. Iako nismo svjesni poduhvata, kada smo planirali bilo nam je kao WOW, pa onda kako se blizilo bilo smo u fazonu da je to nista i sada, nakon svega, itekako je "nesto" i itekako vrijedi!
Nase sljedece putovanje ce biti negdje dalje i svakako dalje od balkana, da probamo malo i novije puteve :'D, kampovacemo sigurno vise da probamo, pozdrav svima!
