Mićo, poprilično sam siguran (mrzi me da proveravam i linkujem, upravo sam se vratio iz pivnice haha) da si već napomenuo da ne pominješ to zbog ove teme posebno. Jasno mi je, nemam problem sa time uopšte, ali kako si ti rešio da izneseš to svoje (savršeno validno) viđenje eto baš u ovoj temi, tako ja odgovaram eto baš u njoj. Apsolutno nikakvog problema nema, sve je super
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sad ću probati da prizovem neke momente, čak ne toliko zbog toga što si ti rekao nego ću da budem zao i iskoristim priliku da ponovim neke fotke. Dušmani neka pate
Elem.
Ovo je Merinka iz Donje Kamenice, kod Stare Planine. To popodne u avgustu 2017. sam ušao u njihovo selo, došao u centar a nekoliko seljana je tamo čekalo da neki lik dođe i otkupi njihove OVOLIKE kupine. Ogromne. Fenomenalne. Ja došao i pitao ih da li je ok da dignem šator između sela i magistrale na zaraslom fudbalskom terenu. Oni su mi rekli da može i dali mi gomilu kupina koje sam klopao dok nisam zaspao. Ujutru se pojavila g-đa Merinka, čija je kuća bila najbliža terenu, onako stidljivo i brižljivo da me zaboga ne omete dok sam se kupao u Timoku i širio jadno oprane gaće na štriku između stativa, i pita me da mi donese nešto svog povrća, neprskanog, za put. Naredna skoro tri dana sam žvakao njene paprike i paradajz srcar. Ja taj događaj zaboraviti neću, a bilo ih je još sličnih....
Nekoliko dana kasnije sam prošao kroz Bosilegrad i imao problema i sa biciklom i sa nalaženjem mesta za šator, kao i na kraju sa bilo kakvim krevetom za noć. Prenoćio sam kod bugarske porodice koja je bila izuzetno ljubazna i kulturna, napričao se sa ženom do kasnije uveče, a ujutru me je čekao ovaj tanjir. Možda ništa specijalno po nekim standardnim merilima ugostiteljstva, ali po onim ljudskim merilima to je bilo izuzetno dirljivo... Spakovali su mi i par čarapa za put. Bilo je 40 stepeni, inače.
Prošlog leta sam noć proveo u dvorištu kod starijeg para ljudi u planinama u prijepoljskom kraju, muslimana koji su očigledno imali problema sa srpskim življem, vlašću ili kome god, nije ni bitno. Pitanje mog identiteta i vere se postavilo tek mnogo kasnije, kada smo postali slobodniji jedni prema drugim, dok smo sedeli u kući, kidali njihov hleb i jeli njihovu junetinu i sir... Tu čak nisam ni postavio sliku hrane, a voleo bih da sam tu sliku makar napravio a nisam jer nije bilo pristojno.
Klopa je izuzetno moćan način da se stvori kontakt, upoznaju ljudi, pokaže ko je ko, stvori atmosfera, stvore sećanja... a i brate da se jednostavno onako ljudski, pošteno naklopaš nečega jako dobrog nakon celog dana okretanja pedala.