Kakav jos menjac za bicikl postoji osim rucnog? Sebe smatram tehnicki naprednim korisnikom pa ipak ne bih zeleo da koristim menjace cija su resenja prevazidjena odavno i za koje moram da nisanim kako bih prebacio brzinu.
Jos veci problem je u tome sto ti ne shvatas da ti ostali su u toliko malom broju, da veliki proizvodjaci ne obracaju paznju na njih. Zasto bi pravili nesto za 10 ljudi, ako na njih dolazi 1000 koji hoce da voze noviju tehnologiju koja se lakse koristi. Sad bi bilo najbolje da Shimano odradi jednu Ultegra frikcionu seriju za ove sposobnije?
Nejasan komentar za menjač, moja greška. Mislio sam na analogiju sa kolima - manuelni, naspram automatskog menjača. U tolikoj meri su stari bicikli "teži za upotrebu".
Ne mora frikcione, barem ne za zadnji. Mada bih voleo imati i tu opciju, čak i na STI ručicama - po nekoj normalnoj ceni.
Ono što bih voleo videti, a što se proizvođačima sigurno ne isplati, dok, zahvaljujući marketingu, mnogi ljudi nisu ni svesni koliko je bolje:
- Kvalitetniji čelik na konusima i šoljama. U rangu stare serije 600, ili matorih čeških glava. Duže traju.
- Sedmofazne freehub glave, pristojnog kvaliteta (u rangu Deore/Sora). Jači zadnji točak.
- Kasete koje počinju sa 13 i 14 zuba po normalnoj ceni.
- Lanci sa "rukavima", poput starih lanaca za bajseve (i savremenih za sve ostalo - osim bicikala). Bolje zadržavaju lubrikant = duže traju - 4-5 puta duže, bez preterivanja.
- Ovakvi lanci omogućili bi dobro menjanje brzina i na kasetama koje nisu hyperglide i sličnog profila - tako da se mogu okretati kada se jedna strana potroši, udvostručujući vek trajanja (uz već jače, manje istanjene zube jer nema potrebe za pravljenjem "rampi" za hvatanje lanca).
- Dobro rešene kočnice - tako da pakne ne moraju biti 1 mm uz felnu i da se ne moraju podešavati kada se pakne do pola potroše. Veći hod bi mogao slobodno da se omogući i manjim smanjenjem mehaničke prednosti pri povlačenju - uz veću krutost celog sistema. Razlog zašto ovo još nije patentirano vidim jedino u tome što je glavni akcenat na marketingu, umesto na inženjeringu. Disk kočnice nepotrebno otežavaju bicikl (između ostalog traže i jaču i težu viljušku jer puno više trpi), a i sadašnje su montirane sa pogrešne strane štapova - tako da pri kočenju sila, umesto da nabija osovinu dublje u ležište, praktično sama osiguravajući točak pri kočenju, teži da ga izvuče iz dropova.
Ovo sve su toliko glupave i očigledne stvari da ne verujem da niko od inženjera nije pomislio da bi bilo dobra ideja. Sve zavisi od projektnog zadatka. Danas je akcenat na tome da se što brže menja, da deluje lepo i šareno i da se pokvari po isteku garancije uz neisplativu cenu popravke. U svim sferama, pa i u biciklizmu. Uz bezbroj očiglednih primera iz prakse. Naravno, neke stvari su i funkcionalno bolje - nema ih mnogo, ali postoje, čak i u biciklizmu.
Još jedna stvar: znam kod kola i motocikala, kad ljudi hoće nešto bolje, obično imaju približnu predstavu šta hoće konkretno (mada i tu nije pravilo). Tipa: trebaju mi jače kočnice, ili amortizeri sa boljim podešavanjem sabijanja i povrata... dok kod bicikala bezbroj puta čujem kako neko hoće da "apgrejduje" bajs, a na pitanje šta tačno hoće da unapredi, šta je problem sa trenutnim, odgovor se veoma često svede na bled pogled i spominjanje skupljih grupa opreme, bez konkretnog cilja. "Viša" klasa opreme kao sama sebi svrha.